Počeci modernog triatlona
Pripremila: Naida Kovačević
Šta Vam pada na pamet kad pomislite na riječ „triatlon“? Je li to test izdržljivosti Vaše volje u ekstremnim uvjetima ili je možda uživanje u kombiniranju plivanja, vožnje biciklom i trčanja u jednoj traci?
Prvi triatlon započeli su Francuzi 1920-tih trčanjem i biciklizmom a potom plivanjem rijekom Marne nazvavši ovo takmičenje Les Trois (Tri sporta). Od tada će proći dugo vremena do početka modernog triatlona koji datira od 25. septembra 1974. godine natjecanjem „Mission Bay Triathlon“, u gradu San Diego (američkoj državi Kalifornija), – utrkom koja se sastojala od 6 milja trčanja, 5 milja vožnje bicikla i 500 metara plivanja.
Ništa slično se septembra 1974. godine nije radilo u Sjedinjenim Američkim Državama kada su osnivači (Jack Johnstone i Don Shanahan) uspjeli prikupiti 46 učesnika od kojih su Judy i John Collins četiri godine kasnije (1978.) uspostavili prvu Ironman utrku na Havajima što je brzo postao međunarodno priznat događaj.
Teško je povjerovati da je niz utrka izdržljivosti počelo sa gomilom prijatelja koji su pili pivo i bodrili sportove na način na koji nogometni navijač može razgovarati o svom omiljenom timu.
Zgodnih 18 natjecatelja pokazalo se s kupaćim kostimima, biciklima i tenisicama na plaži Waikiki na ostrvu Otočje Havaji. Prve godine nije bilo žena trkačica. Svaki od sportaša morao je imati potpornu posadu tijekom cijele utrke, uključujući i kajakaše kako bi bili sigurni da su plivali sigurno. John Collins nije samo vršio dužnost direktora utrke već je ušao i pridružio se ostalima na startnoj liniji. Prvi Ironman pretvorio se u bitku između Gordona Hallera (28), bivšeg stručnjaka za komunikacije američke mornarice i Johna Dunbara (25), bivšeg mornaričkog SEAL-a. Dunbaru je ponestalo vode tokom maratona pa je popio dva piva 10 milja od cilja što je učinilo da se stvari opipljivo pogoršaju. Haller je na kraju pobijedio u vremenu od 11 sati i 37 minuta.
Gordon Haller, prvi ironman šampion
Triatlon je nastavio da raste pojavom „triatlonaca“ koji su ovu utrku smatrali njihovom specijalnošću. Do 1989. godine triatlon je gradio olimpijski status i službene daljine te se etablirao kao punopravan sport. Bilo je sportaša koji su od toga zarađivali dok su kompanije razvijale proizvode kako bi pružile podršku. Ironman je svake jeseni imao svoje mjesto na televiziji a utke su se odvijale gotovo u svakom kutku svijeta.
Prvog aprila 1989. godine sazvan je prvi kongres ITU-a u francuskom Avignonu kako bi se ispunio prvi značajan uslov za ulazak u Olimpijske igre. Sport je morao prekrivati pravila MOK-a kako bi i dalje bio u skladu sa rigidnim olimpijskim strukturama (poput antidopinga, zahtjeva za ponašanjem itd.). Bilo je više od nekoliko kriterija koje je ovaj sport trebao ispuniti da bi se prihvatio poput vježbanja u najmanje 75 zemalja za muški sport na četiri kontinenta i 40 zemalja za ženski sport na tri kontinenta.
Avignon je 6. avgusta 1989. godine bio svjetska stvar sa sportašima koji ne samo da se utkuju za sebe već prvi put predstavljaju svoje zemlje. Ceremonija dodjele nagrada održana je u mjestu Palais de Papes gdje je 1300-tih održano šest papinskih konklava. Bilo je to i mjesto gdje su okrunjeni prvi olimpijskih svjetski prvaci. Najprije se pojavio Rick Wells sa Novog Zelanda koji je završio na trećem mjestu. Drugi najavljeni bio je Glenn Cook iz Velike Britanije a zlato je dato Amerikancu Mark Allanu. Trka u Avignonu dogodila se 11 godina nakon što se 1978. godine na Ostrvu Oahu dogodio najveći javni udarac triatlona u trci koja će se zvati Ironman. Od Avignona će proći još 11 godina prije nego se triatlon debitovao na Olimpijskoj igri u Sidneji u Australiji.
Danas postoji 35 službenih Ironman triatlona koji se održavaju širom svijeta. Od Brazila do Australije, Malezije, Japana, Novog Zelanda, rodnog mjesta Ironmana na Havajima, svaka utrka počinje plivanjem 2,4 kilometra, zatim slijedi biciklom od 112 kilometara i završava maratonom.